Prvo što su drugovi putem četa pitali Amerikanca Majkla Ursića, koji je polovinom maja sa trinaestoro kolega stigao u studijsku posetu Srbiji, bilo je: „Je l’ neko već pucao u tebe?” Pitanje je imalo prizvuk šale, ali, nažalost, ono odražava mišljenje mnogih Amerikanaca, kaže Majkl.
- Namerno nisam odabrao put u Francusku ili Španiju. To bi bilo kao da sam otišao na odmor. Ovako sam naučio više o zemlji o kojoj sam znao najmanje. Sada znam da je Balkan dinamično podneblje, otvoreno za različite ideje - govori o motivaciji za dolazak Majkl Ursić, čiji su preci, kaže, najverovatnije iz Hrvatske.
Studente završnih godina političkih nauka Univerziteta Klemson u Južnoj Karolini doveo je na mesec dana Vladimir Matić, njihov profesor međunarodnih odnosa i spoljne politike i bivši diplomata.
Ideju da organizuje program - već tri godine zaredom -dala mu je jedna ranija grupa studenata koju je 2006., posle boravka u Briselu, poveo u Beograd na četiri dana. Svi su listom izjavili da im je srpska prestonica zanimljivija od belgijske.
- Važan deo ovogodišnje posete činili su susreti sa javnim ličnostima različitih gledišta, uglavnom iz sveta politike i nevladinih organizacija - objašnjava nam Matić.
Mladi Amerikanci upoznali su se sa Vukom Jeremićem, ministrom inostranih poslova, Borislavom Stefanovićem, političkim direktorom MIP-a, Draganom Simićem iz Centra za američke studije beogradskog Fakulteta političkih nauka, Ksenijom Milivojević, savetnicom potpredsednika vlade za evropske integracije Srbije i i mnogim drugim poslenicima iz političkog, javnog i kulturnog života.
- Studenti su čuli njihove ocene o razvoju situacije u Srbiji i o spoljnoj politici dveju zemalja; postavljali mnoga pitanja. Saznali su i kako američka spoljna politika izgleda „na drugom kraju”. Poslednja dva dana posete bila su rezervisana za odbranu istraživačkih radova o Srbiji napisanih tokom boravka - ističe profesor Matić.
Sonja Cagronov, direktorka konsultantske firme „Top karijer” gde su studenti često boravili, uverena je da je poseta „budućih donosilaca odluka” jedan od ključnih načina da se imidž Srbije na Zapadu strateški promeni.
Treba da lobiramo danas za narednih 20 godina, napominje ona.
Program je podrazumevao i upoznavanje sa srpskom kulturom. Muzeji i pozorišta bili su važne stanice, ali su kolege sa FPN-a goste brzo uputili i u noćni život prestonice. Tako oduševljeni Amerikanci lokale na Savi i Dunavu, koje „kod kuće” nemaju, već zovu - „the splavs”.
- Svi Srbi koje smo upoznali bili su druželjubivi. Primetile smo da je sladoled na kugle svuda fenomenalan, a momci visoki i slatki - pričaju nam Džulija Fouli, Ešli Mils i Kodi Hajsel. Ešli naglašava da je uživala u pogledu na stare zgrade, „jer američka istorija nije toliko duga”.
Američki studenti su jednu sedmicu proveli u Crnoj Gori, a oduševili su ih i manastiri Ravanica i Manasija. Majkl je video i Novi Sad, gde mu je za oko zapao spoj austrougarske i orijentalne arhitekture. A tamo je otišao sasvim neočekivano - na njegovo zaprepašćenje, u kuću ga je pozvao drug koga je tek upoznao, uz napomenu da sme da povede još ljudi!
- Primetile smo i nas tri da su ljudi ovde otvoreniji. Svi vas ljube u obraz, grle, dok je u Americi psihološki prostor između sagovornika veći - primećuju one. I dok Ben Denison pokušava da pogodi izgovor reči „burek”, Majkl dodaje da su često koristili reči „ziveli”, „hvala lepo”, i „dobar dan”, želeći da izraze poštovanje prema domaćinima.
Mladi Amerikanci su put domovine odleteli 11. juna, sa izvanrednim utiscima. Mnogi su izrazili žaljenje što ne mogu duže da ostanu, ali i želju da nađu načina da se iduće godine vrate.
- Ovo iskustvo mi je promenilo život. Poseta Srbiji trebalo bi da postane obavezan deo studija - kaže Majkl Ursić.